понедељак, 11. јул 2011.

Studengradska

Zazvonio je svojom najružnijom melodijom. Pola sata kasnije od neophodnog vremena da bi uopšte stigla na početak ispita koji nije dovoljno spremila, a koji je bio ključni u polaganju godine i prelasku u narednu, na koji je znala da svejedno neće da iziđe još sinoć, samo je tražila opravdanje.

Stoga je još popodne, čuvši za žurku koju organizuje brat njene koleginice sa grupe koga nije čestito ni poznavala, odlučila da tamo ode, da se zadrži što duže, da popije više nego što može da podnese, da igra što luđe, ne bi li se izmorila, pa ujutro uspavala i zakasnila na fakultet.

Ideja da uradi nešto potpuno ludo rodila joj se tamo, u tom muškom apartmanu krcatom pripitih mladića i napirlitanih cura. Izbor je pao na tihog studenta veterine koji je stanovao u bloku kraj Studengrada. Kad je i kako pošla sa njim, nije se sećala. Ni ičega drugog. Mislila je da je tako učinila sve u pronalaženju izgovora za posrnulost kod najtežeg ispita, na najtežoj godini, za posrnulost u životu uopšte. Ali je alarm koji je zvonio najružnijom melodijom pola sata posle idealnog vremena da na ispit stigne (kako je mislila), zaustavio neko drugi. Otvorila je oči, ugledala neku drugu, a ne svoju studengradsku sobu, a onda i njega kako joj prinosi kafu.

- Hajde, ustani, možeš ti to. Vratio sam alarm dovoljno da stigneš na vreme. Idi i položi. Znam da možeš...

Položila je. Nije mu se više nikada javila Stid je ipak bio jači od zahvalnosti.


Todora Škoro

( ilustracija: Jovan Bijelić "Devojka s knjigom")

_____________________________________________

8 коментара:

  1. Iz price zakljucak o zivoj istini da podrska je jako vazna, pa makar dosla i od skoro nepoznate osobe,uvek je bolje bilo cija nego nicija. Imala sam podrsku od osobe koju sam upoznala preko telefona, nisam je poznavala uistinu, ali njene reci iz telefona su mi mnogo, mnogo vredile, zapravo dale su mi novi zivot. Sta znaci podrska, zakljucite sami... iz ovoga moze covek shvatiti, koliko j bitnije umeti podrzavati bitne stvari, nego kritikovati bilo kakve druge.Pozzzz i hvala za ovako divnu pricu. ;))

    ОдговориИзбриши
  2. Da, Pipi, nekada čovek pomisloi da je definitivno poražen, odustane od sebe i svoje borbe, a onda ga neko neočekivan pokrene na pobedu...Hvala ti na čitanju i veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  3. Sad ću ja kao prava plavuša - čemu stid i zašto mu se nikad više nije javila?!

    ОдговориИзбриши
  4. Alex, Alex... Svedoke svoje slabosti kad čak poželimo da odustanemo od sebe i sopstvenog života, ne vole baš svi. Čak ni kad su ti svedoci bili i junaci koji nisu dozvolili naše posrnuće. Tim pre stid ume da bude veći. Kod malih, a ne širokih ljudi, a ova moja junakinja je izgleda od tih...Pozdrav tebi!

    ОдговориИзбриши