Dođeš sam, sam traješ, otimaš, daješ, kao mesečar slediš svoj san i čekaš neko oko duboko, da u njega staneš sav, a ipak odlaziš sam. Znam, sam sam i sảm, jer ja ne živim, ja samo među gomilom samih tumaram.
Kao pustinjom hodam svetom, bez tebe praznim. Svi ljudi su mi jadni, beznačajni. Odbacujem ih zgrožen, i oni se mene groze. Među putevima raznim, znam, moj jedini put je beg u sebe.