уторак, 8. новембар 2011.

НЕВЕРНИЦА



Није могао да сакрије бес.
          „Опет је нема!“, процедио је, најпре тихо, скоро нечујно, а онда почео да богоради, да треска књигама о сто, премештајући их с једне стране стола на другу, без икакве потребе. Знао је да ће тиме опет пробудити и узнемирити стару мајку. Ни минут касније брава је тихо шкљоцнула и она је, седа, слабашна, са вуненим шалом око рамена која су се видно тресла, провирила у собу.
-      Опет, сине? Опет је нема... Отишла..?
          Због мајке, само због болешљиве мајке обуздавао се да не вришти, да не урла и бесни. Мајка, као да је то знала, увек би му, на први знак његовог узнемирења, улазила у собу и тешила га, умиривала.
-      Не брини, сине, вратиће се...Знаш да хоће, увек се врати... Смири се...
          Цептео би бесом у себи, али бар више не би праскао и галамио. Љут је бивао и даље. Питао се, како то да мајка није на њу љута и како јој опрашта све те хирове, изненадне одласке без најаве и то онда кад му највише треба. А она је одлазила, чинила је то често, изневерила га је милион пута досад, доводила га до инфаркта да се клео, сваки пут се клео да више неће, неће...
          Мати му донесе врео чај од нане, спусти шољицу на крај стола, па лагано покупи расуте папире са стола и склони их некуд.
-     Сине, гледај на то овако: да те је Бог њоме наградио, а не на њу осудио.
Онда ће ти бити лакше, сваки пут кад те напусти - рече му, уздахнувши.
Топлина умирујуће супстанце менте почела је да га греје лагано као и  мајчине мудре речи и он осети како запада у благу обамрлост и у сан. Старица га покри ћебетом и тихо изиђе. Кроз прозор дневне собе виде да ће скоро свитање. Уморна, свали се на софу да још бар мало одспава.
       Јако сунце и знани драги звук из синовљеве собе је пробудише. Ритмично, уједначено куцкање измами осмех на старачком лицу.
          „Добро је... вратила се... Моме сину, писцу, вратила се инспирација која га је била напустила! Он опет пише...“, задовољно је пошла према кухињи да му пристави кафу.
         

Тодора Шкоро
________________________

7 коментара:

  1. Čuj, od prve sam rečenice znala o kome ili pre, o čemu je reč ;) To samo znači, da tvoj stil i teme znam, da su mi bliski i da se znamo, veoma dobro :) Jako lepa priča, Todora! Uživala sam.

    ОдговориИзбриши
  2. Uuu... sad sam ja ispala gluipava!!! pošto nisam iz prve razumela - priznajem!!!
    mada, morala sam predpostaviti pošto nam je Todora u preispitajima nekim poslednjih postova:)))

    Todora! Odlično! dopalo mi se... mada te starice majke što vazdan bdiju i ti sinbovi što se uvek njima žale ponekad umeju da mi izazovu prezir:)))

    ОдговориИзбриши
  3. Emo, draga, sad si me načisto demoralisala kao pisca... :) Šalim se, ali, kao što znaš, pravila kratke priče nalažu da se preokret zbije na kraju, a da ga čitalac do samog kraja ne nasluti. Ali, kako ti odavno nisi samo moj "čitalac", odnosno, kako si me već davno "pročitala", oprošteno ti je što si pronikla u piščevu zamisao već na startu i time ga silno ražalostila... Šalim se, draga moja, ali se iskreno nadam da će neki drugi čitalac biti "zaveden" i misliti ono što sam želela da misli i - dokle sam to želela da misli.
    Veliki pozdrav za tebe!

    ОдговориИзбриши
  4. Bravarice, tvoj komentar posle ovog Emo_raskrinkavanja kad mu vreme nije (na samom početku priče) dođe kao melem na ranu...:) I ti si, naravno inteligentan čitalac, ali ja kao pisac moram da budem lukava i zavedem te na pogrešan trag... Male igrarije kratkih priča... :)
    A što se starica-majki koje bdiju tiče, možda si u pravu. Samo, bojim sa da ako uvedem suprugu, umesto majke, kao taj lik koji bdije nad muškarcem, neće tu biti ni nežnosti, ni pažnje, ni razumevanja sa te strane...A ja nešto ne bih da mi pričice ne budu tople...:)
    Baš ste me razveselile obe, i ti i Emo_
    Hvala vam od srca!

    ОдговориИзбриши
  5. Hhaahha, ja pa nisam puno analizirala na pocetku, vec citala sa osmehom na licu. Podsetilo me je na pricu iz detinjstva kada je covek stalno dolazio kod mog deke da trazi psiholosku podrsku da mu se vrati draga koja ga je redovno napustala i da ce mu se vratiti opet nazad..hhaha ali ovde je ipak bila inspiracija u pitanju, pa i bilo mi je malo sumnjivo kada je rekao...opat po hiljaditi put...hahhaha, jedna zena nece nikad uspeti da napusta jednog muskarca toliko puno puta....volela bih da vidim i to cudo od zene... mozda ipak negde postoji... ;)
    Hej prica je superrrrrrrrrr.. s tim sto sam se zanela i otisla u proslost namerno, umalo da zaboravim da je pohvalim.. ;) Pozdrav za tebe fantasticnu i tvoju inspiraciju koja zivi u tebi kao neki uljez. Blago tebi sa takvim uljezom.. ;)

    ОдговориИзбриши
  6. Mogla sam baciti pogled na sliku, slika sve govori, ali nisam , priznajem, eto koliko dozvoljavam sa punim poverenjem da me ti vodis do kraja pricom, umesto da nagadjam.. pozdrav

    ОдговориИзбриши
  7. Draga Pipi, evo tebe da me obraduješ kako si, bar malčice, mislila da se radi o ženi...Nevernici. :) A što se moje inspiracije tiče, nije ona baš pravi uljez, kamo sreće da je tako. Da je uljez, i da mi je stalno tu, ne bi ni bilo ove i ovakve priče...
    Tebi veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши