субота, 31. октобар 2009.

DIVA



Gazila je nečujno
kao po oblaku
a planetu pomerala
Okretala za sobom
sve oči
Mirisom ih opijala
Dražila prkosom
u izvijenoj obrvi
Birala da bude neshvaćena
I voljena i omražena
godinama
koje su se odbijale od nje
stareći neka druga lica
obična
Tek na pragu nemoći
pred koji je stupila sama
zabole je zavist
prema tuđim borama
u kojima poznade
svagdanji život
koga se odricala

Todora Škoro

петак, 30. октобар 2009.

MUKE SINA



Kolajna jedna
detinjstva otetog
tajnu zna
Milovah je
svijen kao i ona
na majčinom vratu
Crvena
prkosna
je bila
Očev bol
njen neprebol
a moja zebnja
da li su oči moje
moje očeve njene
ili su dar onog
što joj i kolajnu dade
Te noći grešne
prolećne

Todora Škoro

четвртак, 29. октобар 2009.

MASKA



Došlo mi
da strgnem maske
i ogolim sva lica
Uplašena
Ojađena
Setna
I viknem planeti
da srećna bude cela
Bez srama
bola i nerazuma
Da svako svoj bude
Ali me tad iz ogledala
jedna maska
podrugljivo pogledala
i postidela

Todora Škoro

DLAN TEŽAKA



Dlan preoran
brazdama crnim
U njih se kao strah
uvukla zemlja
Ona što je ore
plodi gnoji
i moli je da rodi
Ona što ga je dala
Ona u kojoj raku kopa
sebi
Zalud kamenom dlan čisti
Zna
U krvi je ona
Struji venama
Daje mu i uzima
moćna tvoriteljka
Sve dok ne uzme
i njega

Todora Škoro

среда, 28. октобар 2009.

UKOP



Na ukopu ljubavi
kad osetiš stid
pred rugobnim licem mrtvaca
i gađenje nad sobom
Kad bi da pobegneš
Pomisli
Nisi ti sebe izdao
Ti samo učitelja
još jednog sahranjuješ
I igraš mu
nad grobom

Todora Škoro

уторак, 27. октобар 2009.

ZO MOLI: DARUJMO REČ



Zorica Sentić Zo. Žena čije ruke mogu da obuhvate svet.Osmeha širokog iz koga se izliva duša, ona koja bi sve da usreći, da niko tužan ne ostane.Stiha lakog, a dubokog, i oblikom, i značenjem.Pesnikinja do srži. I čovek, još i više...
Rođena u... nije ni važno gde, njen je ionako ceo svet, ali je ona, Zo, ipak naša. Poželela da se iz Francuske koja ju je decenijama gradila, ali joj nije oduzela dušu - vrati nama, vrati Srbiji, onoj najudaljenijoj, najnapaćenijoj, onoj koja je Pariz i London samo na slikama ponekad viđala. Poletna, čovekoljubiva, pravdoljubiva i iznad svega nesebična, ova sluškinja lepe reči i lepih osećanja Srbijom je zastrujala kao topao vetar, noseći i sprovodeći ideju koje se nisu dosetili, niti je pokrenuli ni oni čiji bi to posao bio.
"Darujmo lepu reč" je akcija kojom Zorica Sentić želi da usreći one koji, ma gde bili, treba i moraju da budu srećni - decu.Da im omogući da makar kroz knjigu, i najpre kroz knjigu,maštom odlete daleko, upoznaju mnoge predele i ljude,nauče lepe reči, lepa osećanja, da čitajući postanu i ostanu dobri ljudi. Kao da joj je to jedanaesta Božija zapovest istrajava Zo u tome da i najudaljenije selo u Srbiji dobije biblioteku. Zahteva ili moli, ponizno traži ili samo nagoveštava, svima koji to mogu da knjigom, onom koja im je višak u kućnoj biblioteci, koju mogu da daruju, pomognu ovoj humanoj akciji.
Neobičan je zato, skoro jedinstven štand "Darujmo lepu reč" na galeriji između hale jedan i četiri na Beogradskom sajmu knjiga. Na njemu se knjige mogu kupiti, ali se tu knjige i donose i ostavljaju.Za sve one koji nemaju, od onih koji imaju.Nije teško, nije preskupo. Nije veliko odricanje, a sreća onih koji će tim knjigama biti darivani je nemerljiva.
Akciji su se priključili mnogi uglednici, ali i obični ljudi, koji nikako nisu obični, divni su jer, vođeni dušom, koja u ovo strašno vreme preti da utrne i zagubi se u svakom od nas. Ne dajmo joj da se zagubi. Krenimo akcijom plemenite Zo.Ulepšajmo drugima život, a sebi bar jedan dan plemenitošću koja ne košta mnogo
Pokažimo da je to što, kroz istoriju, pa i danas, Srbija nije umela da blagonaklono gleda na svoje posebne kćeri i sinove - samo slučajnost! Zorica Sentić Zo jeste posebna, takva je rođena, bila i biće uvek. Njoj ova akcija nije potrebna da tu svoju posebnost uveća.Ova akcija je na korist samo onima, glednima lepe reči, u najudaljenijim predelima Srbije, koje će Zorica, poput siročadi, kao prava majka - nahraniti... Mojom, tvojom, našom knjigom koja, pročitana, stoji zaludna na polici.
A knjiga je da se čita. Darujmo je, zato.

Todora Škoro
pisac

недеља, 25. октобар 2009.

"VARKE DUŠE" NA SAJMU KNJIGA



DRAGI PRIJATELJI,

DANAS MI JE JEDAN SASVIM POSEBAN DAN.
DRUŽEĆI SE SA VAMA NA BLOGGER-u EVO POSTAVLJAM SVOJ 100-ti POST NA OVOM BLOGU. DANAS, NA DAN ROĐENJA VELIKOG MILOŠA CRNJANSKOG, MOGU DA SE POHVALIM DA SE RODILA I MOJA KNJIGA - ZBIRKA PRIČA "VARKE DUŠE". ŽELIM JOJ DA, KAO I NEPREVAZIĐENI PESNIK, IMA BOGAT ŽIVOT, PA MAKAR I LUTALA SVETOM ONAKO KAKO JE I ON TO ČINIO. NE ZNAM DA LI ĆE JOJ ZVEZDE BITI TAKO NAKLONJENE.
ZA POČETAK, TEK ROĐENA, NAĆI ĆE SE OD DANAS NA BEOGRADSKOM SAJMU KNJIGA,U IZDANJU I NA ŠTANDU "KALIGRAFA". ZA KASNIJE NE ZNAM, PUŠTAM JE OD SEBE. BOLNO JE, ALI I ZA PONOS KAD TEK ROĐENO ČEDO PUŠTATE U SVET. STRAHUJETE HOĆE LI BITI DOVOLJNO JAKO. ALI, TO JE USUD PESNIKA, DA SE OD SVOJIH KNJIGA ODVAJAJU, DA IH, KAO NA USVAJANJE, DRUGIMA DAJU, NADAJUĆI SE DA ĆE TI "USVOJITELJI" BITI NEŽNI.
I PRE NJENOG ROĐENJA, MOJOJ KNJIZI STE VI, NA OVOM MESTU, BILI VIŠE NEGO PRAVI PRIJATELJI. BODRILI STE ME, I DALJE TO ĆINITE. BESKRAJNO HVAlA SVIMA: NADICI, JAGODI, ALEKSANDRI, MIROSLAVU, DONNI, VERI, SAVKU, MILANU, SPISATELJICI I SVIMA NEPOTPISANIMA NA PODRŠCI.

I DALJE VAŠA

Todora Škoro


IZ RECENZIJE KNJIGE "VARKE DUŠE"

"Autorka "Varki duše" bavi se temama koje zaustavljaju vreme i obeležavaju prostor života omeđen javom i snom. Omeđen dušom. Njena duša je bespolna, laka i dečija. Ona je ljudska. Ona je nostalgična. Ona je čuvarica vremena kroz topla sećanja.
Njena duša odbija da odraste i da prihvati da je umiranje deo života...Možda je to jedino tako i moguće. U besmrtnosti duše koja voli, razume, buni se, zamera, oprašta...samo se nikada ne miri sa zaboravom.Zaborav je najveća daljina. Todora Škoro zaviruje u sopstveno unutrašnje ogledalo, ali i u prozore tuđih duša slučajnih prolaznika koje posmatra u njihovim životima bez poze.
Ona pokušava da spozna sreću. Poručuje nam: "Oslobodi se tuđih očekivanja". Ogoljava svoje biće do usamljeništva u kome se spoznaje titranje duše.
Upravo na tom tragačkom mestu gde se autorka pita gde stanuje duša, ona uspeva da zaustavi vreme i pomogne nama, čitaocima, da se prisetimo i našeg života. I da ne zaboravimo, da se istina prepoznaje samo srcem, kao što je naučio Mali princ od svoje drugarice Lisice...

recenzent: Danica J.Marković