уторак, 8. новембар 2011.

ГЛАГОЛСКА ВРТЕШКА


-Ја тебе не разумем – рече Презент Плусквамперфекту, тромом и прилично уморном.заваљеном у бержеру.
- Наравно да ме не разумеш – лењо одврати овај. – Зато што си ти само трен, трептај ока, као и онај Аорист Скоро нико...
Презент се разљути, позва за сведока прозваног Аориста, збуњеног, који не знаде коме од двојице да се приклони. Посведочио би он да је Презент стваран, да је сасвим валидан учесник Историје ( и чак врло, врло неопходан -  па стајао је он врло близу и видео све, баш све подвиге Презента!),  да га у томе жустро није спречио Перфекат, повикавши:
-Брате Аористе, рече ли ти то да Презент оно ономад помисли, учини одлучи... Да он изведе револуцију, скоро, еј! Али знај – нешто си помешао лончиће, није то био Презент, а ни ти, већ ја! Ја сам мислио, учинио, одлучио и зато је данас тако. Е, једино што је данас ТАКО, заслужан је Презент, а све друго је моје дело, да се не заваравамо...
Уморни, троми Плусквамперфекат их је сажаљиво посматрао из плишане бержере боје старог злата.
-Е, децо, децо, како ми вас је жао кад вас видим да се тако копрцате и упињете да покажете да сте живи, да вас има... Драги моји, све што се било догодило, све што бејаше урађено, заслужан сам ја и само ја! Уз сасвим малу помоћ брата Имперфекта. Но, временом, све његове заслуге лагано постајаху моје. И зато вам кажем: од свих времéнā на овом земаљском шару, једино сам ја легитиман.
У елипсоидном облаку од титанијума, шеретски насмешен, седео је и гледао их (а да га они, наравно, нису могли видети, јер је по дефиницији био невидљив!) раздрагани, безбрижни Футур у сребрнастом скафандеру. Викао је према њима, али је опна од титанијума гушила сваки звук и нико га није могао чути. А викао је, викао:
-Бићу храбар, рећи ћу, све ћу то ја променити, срушићу и поново изградићу вашу временску кулу од карата... Маштаћу, сањаћу, волећу, променићу свет! И умрећу срећан! А тада, неће ме више бити брига шта ћете са мном да радите, ви назадни, глупи, анахрони створови...
Тад Футур заплака горко, Презент се беше наклонио Плусквамперфекту да моли за опроштај, док су Аорист и Перфекат, погледавши се   седећи са стране, схватили да сви они, уз браћу Глаголски Прилог Прошли и Садашњи, и пријатеље Инфинитив и Потенцијал, као  и кумове Императив  и Глеголски Придев Радни и Трпни (који се створише ниоткуда) - да су сви они у једном истом временском колу, у временској вртешци која се врти, врти, врти...
Тад зазвони сат. Истог трена уђе мама, као да је испред врата чекала, приђе, стрже са мене покривач и рече:
-Хајде, злато, устај, данас имаш важан тест из граматике. Надам се да си се лепо наспавао и одморио и да ћеш лако изићи на крај са глаголским облицима.
-И научен учим и учићу, макар да сам био учио и да учих, јер учити се мора. Једино ако будем учио, бићу научен. И говорићу увек свима: учите, учите учите!
Скочих из кревета, а мама остаде забезекнутог израза лица.


Тодора Шкоро
_____________________________

(језичка пошалица)

13 коментара:

  1. E, bas slatko! Ove koji dodjose niotkuda bejah zaboravila, pa mi prica dobro dosla kao potsetnik da uzmem Gramatiku u sake, pod hitno :)

    ОдговориИзбриши
  2. Емо, није ми била намера да ма кога инспиришем да се лати Граматике, него да пробам да напишем причицу ни из чега, налик некој модерној бајци (мада се бојим да овој данашњој деци ова прича не би била бајка него ноћна мора!)... Али, најзад, лепо је наћи се у том богатом врту нашег језика,у Граматици, а још лепше овладати њоме потпуно. Поздрав теби!

    ОдговориИзбриши
  3. Priča je odlična. Nije uputna samo za klince, mada bi bila dobar primer za udžbenik, nego i za nas. Doduše, Todora, da budemo iskreni, danas bi to bio smor ne samo za decu, nego i za odrasle. Čini mi se da "smor" već ulazi u moderne gramatike. Pogledaj, Politika na svom sajtu ime novu virtuelnu igricu, pretpostavljam za decu, ali je očigledno "poučna" za odrasle da bi naučili jezik mladih. Zove se PRAVOPAS (aluzija na pravopis), sa nekim kučencetom koji donosi zadatke za rešavanje. I ima ruplika "šta koja reč znači". I da ne poveruješ, većina reči kojoj treba da otkrijemo značenje je žargonska: smor, udav, oladiti, fraca, frajer, metuzalem, levački, koža, lokalac, kostur, bos, kinta, fensi, bumbar...

    I sad to treba "iskapirati" ... Veruj mi, nisam baš postigla neke razultate... Kasnim, očito...

    Eto, to su danas primeri metoda za učenje jezika. Pogledajte... Nije loše znati gde smo...

    Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  4. Bravo! Todoro:)
    Večna igra vremeeena koji su vazda tu oko nas, samo trebamo da ih prepoznamo i da ih imenujemo - po pravilima koja se u poslednje vreme jako menjaju:)
    a suština se svodi na jedno - razumemo li se... ili ne:)))

    ОдговориИзбриши
  5. Vreme sadašnje i vreme prošlo, sadržani u vremenu budućem, a vreme buduće sadržano u vremenu prošlom....
    kada mi neko uvuče gramatiku u jezik, ja se izgubim u prostoru i vremenu....

    ОдговориИзбриши
  6. Draga Sfinga, da se našalim malo: ako sam te razumela, ja pišem dobre priče, ali malo "smorne". Ok. Šalim se, naravno... :) A za taj "Pravopas" znam, ušla sam samo jednom u opciju "šta koja reč znači" i zgrozila sam se. Imaju i opciju "kako se piše" koja je već normalnija, ali im nije apsolutno verovati ni tu. Ipak je neprikosnoven samo PRAVOPIS. A naravno da mi ne pada na pamet da učim te "nove reči" da bih znala gde smo. Neka se zapitaju oni koji takvim rečima govore i oni koji ih njima uče gde su.
    Ne bih da zvučim kao neka stroga nastavnica, ali sam se davno, davno zavetovala na poštovanje čistote jezika. Pa makar to bilo "smorno".
    Tebi veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  7. Draga Bravarice, razumemo se... A što se pravila koja se (mnogo) često i nepromišljeno menjaju tek ovoliko: ako žena psiholog nije više psiholog nego psihološkinja, kako bi oblik glasio za (i) moju malenkost - pisca?! Strašno kakvo nasilno i nakaradno uterivanje pravila gde mu ni mesto ni potreba nije. Sekretarka, dekanica, poslanica...

    ОдговориИзбриши
  8. Alex, mislim da je deo i tvoje nauke , kvantna fizika, blizu da dokaže da naše dosadašnje piomanje vremena nije baš takvo kako smo o tome do sada učili... Da je mnogo "relativnije" i drukčije. A "uvlačenje gramatike u jezik" i nije tako strašno, a nije ni teško. Mislim čak, mnogo je lakše nego Ajnštajnovi zakoni i formule... :)
    Veliki pozdrav za tebe i ponovna dobrodošlica!

    ОдговориИзбриши
  9. Eh, Todora, daleko si ti od stroge nastavnice. Postoje fenomeni koji potvrđuju vremenske kriterijume, u koje spadaju i kratki kursevi raznih nauka. Pa čak i lingvistike. Ovi današnji kriterijumi su ispod svake norme. Ali vredi znati gde nam se društvo u celini nalazi. Treba biti obavešten...

    Oni na duhovnoj ispaši neće nikada pripadati većini. I ne brini za ostatak stada. Oni će uvek opstajati, sa ili bez čistog jezika. Nas niko ne pita za to što se zemlja okreće oko sunca....

    srdačan pozdrav

    ОдговориИзбриши
  10. Draga Sfinga, znam da je prilježno obrazovanje, u čemu-god, kao i svako istinsko pregnuće stvar manjine, tako je valjda uvek bilo... Moja lična borba može da bude jedino u tome da ne povlađujem nevrednostima, ako već ne mogu da ih sprečim. Tebi pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  11. Ja mislim takodje da kvantna fizika ima ogroman znacaj i te kako u nasim zivotima...
    Zato sam i uporedila pricu sa covekom i njegovim vremenom. Sadasnjost. Naucila sam ziveti u sadasnjosti srecno i uvek srecno.
    Naravno da je ucenje jako vazno, kako jezika, tako i svega ostalog, a ja se uvek i zadovoljim onim sto postoji i zahvalna sam uvek kada neko ulozi svoje vreme da me u necemu ispravi.Obzirom da komuniciram na 5 razlicita jezika, ja sam zahvalna svetu sto trosi svoje vreme na mene...zivot je tako lep sad i ovde.
    Moje cestitke za predivnu pricu, zaista ima vise znacenja... bravo za pricu i autora naravno..pozdrav

    ОдговориИзбриши
  12. Pipi, hvala ti za komentar. Nisam znala, ali sam pretpostavljala da si bogata poznavanjem više jezika. I to je neprocenjivo blago! Ali se slažem s tobom da je ipak najveće blago naći mir i sreču, bez obzira na znanje koje se stekne ili ne, jer ono nije uvek uslov za sreću... Pozdrav tebi!

    ОдговориИзбриши
  13. Draga Todora, hvala ti na lepom komentaru. Svesna sam ja svega, sebe mocne i tudje ljubomore i nemoci. Za dobrim konjem se prasina dize, a ja sam ponosna na sebe. To sto ja umem i sto sam ja sve stvorila i stvaram, za njih je samo misteija, izgleda. Kad nauce da vole sebe, bice im i bolje, a valjda se kace za moj rukav jer ih gusi sopstvena negativna energija. Obila im se opet njiam o glavi. Iskreno mi je zao takvog naroda, koji brine o tudjoj sposobnosti na takav nacin...ko zna zasto im se to dogadja..hahahha , one same najbolje znaju. Sva sreca sve ih je manje na ovom svetu. Opsta glupost, ali kad mi diraju sina bas... pa neka im bude i neka se sada umivaju u sopstvene pomije... glupost ziva, bas mi je zao, oprosti.. cmok...cmok...

    ОдговориИзбриши