четвртак, 28. јануар 2010.

OSVETA PREDAKA



Magloviti ili jasni,
ali moji i krotki
bivaju u sećanju.
Poslušni, setni,
meni nalik ili ja njima
dok me san ne svlada,
a onda se ta moja
beskrajna kolonada predaka
u plameni niz pretvori
sa stotinu ruku
što dave me,
u mene prodiru,
iz očiju i usta mi izviru
i ne daju da budem ja.
Svaka ta spodoba
kroz mene bi iznova,
preko moga sna,
iz ništavila
u život da se vrati.

Todora Škoro

7 коментара:

  1. Njihova je osveta najgora, ali im ništa ne možeš: tvoji su!

    ОдговориИзбриши
  2. Zao nam je jer ih vise nema.Vristimo kajanjem
    sto smo jos zivi,ali ne bi trebali.
    Zivot je ionako tren.
    Prelijepo i dirljivo kao i sve sto napisete.
    Pisite i zivite!
    Neda

    ОдговориИзбриши
  3. Emo_serpice, oni su i krivi i zaslužni, bez njih ne bi bilo ni nas, ali nekad, tek ponekad čovek shvati da njegovo lično upinjanje i razvoj malo vredi, jer negde iz najdublje dubine kroz nas izroni neka osobina koja nas zaprepasti, a to samo neka naša čukun-čukum-baba još uvek živi. Dobrovoljno, ja sam zato preuzela ime moje prababe Todore, da je umilostivim, da me ne bi iznenadila u meni samoj ako otkrijem da, na primer, kao i ona, ne volim neku vrstu cveća. Ili još neđto gore...

    Draga Nedo,
    "Vrištimo kajanjem što smo još uvek živi" je divna misao, slika onoga šta je u ljudskoj duši u trenu kad ode neko drag, a mi ostanemo... Hvala Vam!

    ОдговориИзбриши
  4. Lepa pesma!!!
    Ne bih ja to nazvala "osvetom" predaka, nekako mi se čini da uvek korene svojih nedaća tražimo u vremenu prošlom i tada prizivamo svoje predke, kao da u njihovim gresima pokušavamo da nađemo razlog za zlehudu sreću što nas prati...

    ОдговориИзбриши
  5. Potpuno si u pravu! I meni je, kad sam naslovljavala pesmu, zasmetalo to "osveta", ali bolji naslov nisam mogla da nađem. Tim pre je neodgovarajući jer precima dugujemo i za sve dobro u nama, a ne samo za zlo u genima. Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  6. Предака, предака, предака сан који буди и који пробуђује. Не би ја рекао да треба пренаглашавти оно злобно.Оно и ако постоји стварано је узрочном везом ради опреза злима која су нам наношена. Наш народ није злобан, да јесте био би глобалан. Треба величати ону нит доброте, коју посједује ова душа, која само среце што не да сваком,а други увијек злом враћају.
    Ово је више коментар на коментаре.
    А пјесма је дубока и изражајна и са неким ријечима које би се избациле је чак одлична.

    ОдговориИзбриши
  7. Pesa, ovoga puta se ne slažem s tobom da samo o dobru treba pisati, njega veličati. Kako bismo znali šta je dobro da nema zla da se protiv njega borimo? Pozdrav!

    ОдговориИзбриши