среда, 23. септембар 2009.

SUNOVRAT



Ne mogu više da glumim
Napustila su me sva moja lica
Maske se istopile
Pohabao se kostim princeze
Dragulji popadali iz krune
Ostale tek iznošene rite
I jedno lice očajnice
Što maska nije
Guta me grotlo arene pune
Rulja na nogama očekuje kraj
Sunovrat jedne sudbine
Čelom udaram u zemlju
I poslednje što vidim
Dragulja je odsjaj iz prašine

4 коментара:

  1. Tesko je kad se glumi zivot. Pa kad ostanes sam pred sobom, tu je samo gola istina: ti si prazna ljustura.
    Jako lepi stihovi, podsticu na razmisljanja.

    ОдговориИзбриши
  2. Svi mi, i ne hoteći, imamo hiljadu lica, za razne situacije, ljude...I to štima dok sve ide svojim tokom. A kad se dogodi nepredviđeno, tada maske spadaju.

    ОдговориИзбриши
  3. Teško stanje očajanja, ali jedno (ne)pisano pravilo uvek treba da važi - ništa nije gotovo dok nije gotovo i niko nije bespovratno propao....(osim ako pređe horizont događaja, a od njega smo daleko).Koliko god da je teško mora se smoći snage i živeti sa onim što je ostalo...

    ОдговориИзбриши
  4. Da, i kad ostane samo jedno lice - očajnice, i tad u očima mogu da budu dragulji bivšeg života. I nada da će opet biti dobro. Jer ništa, pa ni nevolja ne traje večno...

    ОдговориИзбриши