субота, 8. август 2009.

ČAROBNJAK (jedna drukčija bajka)




Lebdeo je na svom čarobnom ćilimu, nasmejan, i govorio:
"O, kako je svet lep!"
Zvali su ga čudakom, budalom, detetom, ali - zagledani u njegove oči - videše u njima sebe lepe, plemenite, božanske i to ih zbuni.
"Kako?", pitale su se ubice, zavidljivci, lopovi. Očarani, tiskali su se u Čarobnjakove oči, svoje trljali stisnutim pesnicama, ne verujući. A opet, i opet, bili su divni u njegovim očima.
Počeše da ga slave poput Boga. Klicahu mu javno, tajno ga mrzeše, jer su u sliku u njegovim očima verovali samo dok su bili tu. Jedan naspram drugog, ubica i zavidljivac u očima onog drugog videše tek ubicu i zavidljivca. Ostaše pognuti i obojica opet pobegoše u Čarobnjakove oči u kojima su i dalje bili divni, ali su znali da je to laž. Zlo u njima je raslo, zavidljivac požele, a ubica čarobnjaku izvadi oba oka. Lopov ih ukrade, a kad kroz njih pogleda, vide samo tamu.
Slep, Čarobnjak je još jače vikao: "O, kako je svet lep!"
Iz njegove dve opustošene očne duplje niče po jedan cvet, a očajnici ga uzeše za ruke, raspeše ga na krst i isekoše mu jezik da više ne zbori. On otvori svoje krvave dlanove i na njih stade ceo svet, divan, božanski. Gavran sa njegovog levog ramena, i sova sa desnog, klicahu gomili:
- Zalud, zalud sve to, nesrećnici!
A, ovo je,ustvari, priča o maloj devojčici, oborenog pogleda, uplašeoj, samoj. Šćućurena ispod krsta na kome je izdisao raspeti Čarobnjak, drhtala je, šaputala:
- Lepota nema smisla...Lepota ubija... Lepoti se ne može naučiti... Lepota postaje zlo u očima onoga koji je nema...
Poslednji put obuhvatila je pogledom razularenu rulju zavidljivaca, lopova i ubica, videvši ih kao anđele, a onda je pustila da joj sova i gavran izvade oba oka i odnesu ih daleko, daleko...
Umireni, ubica i zavidljivac ponovo pogledaše jedan drugome u oči i odahnuše, spokojni.

Posvećeno mom Čarobnjaku,
Todora Škoro

3 коментара:

  1. Nisu oci kojima se gleda svet,one su samo"prozori nase duse".Da li cemo prozore otvoriti ili zatvoriti zavisi od jacine nase vere!Vrlo lepa prica...volim imaginarno!

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala, draga Donna! Moj Čarobnjak o kome sam ovde pisala je, između ostalog, bio i čarobnjak i u kuhinji, kao i Vi. Sve je radio s dušom.

    ОдговориИзбриши