уторак, 3. новембар 2009.

NEZNANCU



Za ruku me drži,
neznanče,
da ne zadrhtim
i ne ostanem sama
jer u pohod
prošlosti krećem.
Stisni me jako
da zaboli,
više od aveti
što ih na tom putu srećem.
A moram.
Preda mnom tama
neće da se rasvetli
dok u ćoškove
bolne prošlosti
ne zavirim,
i oprostim.
A i oni meni.
Budi, neznanče,moj drug!
Gledaj i ćuti o bolu,
oprosti sve senke
na mene pale,
sva moja rugobna lica.
Kraj svakog zastani,
makar zgrožen,
ali me za ruku drži.
Dok mračni tunel
ne prođem,
sa mnom ostani,
a onda idi.

Todora Škoro

9 коментара:

  1. Tražim reči da ostavim komentar na pesmu koja me je posebno dotakla.

    Novembarsko veče, prvi sneg... Grip koji se šunja kao avet... Godišnjica smrti mog oca...

    "Za ruku me drži,
    neznanče,
    da ne zadrhtim
    i ne ostanem sama..."

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala, draga anima-art. I meni je dan prvog snega nekad bio najsrećniji, a sada najtužniji jer nema ko da me obraduje da je počeo...A i meni je inače tužan datum...

    ОдговориИзбриши
  3. Ova me je tvoja divna pesma podsetila na jednu moju, davno napisanu. To je, zapravo, moja PRVA pesma napisana ikad (negde u drugoj polovini avgusta 2008.g.) Za nju sam izuzetno vezana, ne samo zato što je prva, već zato što u sebi nosi simboliku mog pisanja na blogu: sve ću moći samo mi ruku pruži...Nadam se da neće biti neskromno i neprilično da je ovde, u komentaru tvoje pesme, citiram:
    TUNEL
    Tunelom ću poći
    Ne treba mi luč
    Pipaću po mraku
    Ruku mi daj
    ili link:http://pesme-pesme.blogspot.com/2009/02/tunel.html
    Pozdrav i hvala za pesmu koja me je učvrstila u mišljenju da postoji neka "tajna veza".

    ОдговориИзбриши
  4. Понекад ми је чудно да одлуташ у песимизам, па се опет враћаш , тамо, амо, као лице која жели избјећи нешто, али стално пред њом је нешта што је вуче у таму.Моја препорука, извлачи се из таме и ведрије запјевај за своју радост.

    ОдговориИзбриши
  5. Draga emo_serpice, ja u našu "tajnu vezu" verujem odavno, i ona se samo svakim danom potvrđuje, pe evo i ovom pesmom...

    Dragi Pesa, moram da ti otkrijem jednu tajnu: ti si JEDINI koji se iznenađuje što u meni vidi pesimistu, jer ja sam STVARNO jedan mračnjak, konzervativna, nazadna, tmurna. Ma, namćor jedan, uglavnom. Zato mi izmamiš osmeh uvek kad se zapitaš otkud to da ja zalutam u pesimizam. Ne zalutam, dragi moj, takva sam!

    ОдговориИзбриши
  6. Mislim da smo svi ovde sličnog senzibiliteta.
    Magija naših reči nas je spojila... Ne bi pisali pesme da u duši nismo setni. Iz tih tananih vibracija uzdrhtale duše nastaju stihovi. U radosnim trenucima retko kad se javlja inspiracija za stih. "Okidač" su seta, sećanje, najčešće mirisi, muzika, vizuelni doživljaj.

    ОдговориИзбриши
  7. Da, draga moja. I dan prvog snega! To je samo jedan dan u godini, samo jedan i zato je divan. A mi se svi baš nešto raznežili, u pravu ste...

    ОдговориИзбриши
  8. Dobro je imati nekoga ko će nas voditi do svetla na kraju tunela....Ponekad mi se čini da je ceo moj život jedan "Tunel"....(čitala si Ernesta Sabatu?!)

    ОдговориИзбриши
  9. Jesam, čitala, naravno. A sad, dok čitam ovaj tvoj komentar, pada mi na pamet jedna misao, ne znam čija, koja kaže:
    "čovek koji izgubi najdraže biće se ponaša kao pas kad izgubi gospodara: svija se uz svaku pruženu ruku, pa čak i uz ruku dželata..."
    Nije ni životinji, a kamoli čoveku dato da bude srećan bez neke druge ruke, uz koju bi se svio...

    ОдговориИзбриши